Pored sela Katun (tačnije između Katuna i Dobrujevca), nalaze se dva lokaliteta, Neine njive i Panevlje, koji se nadovezuju jedan na drugi. Malo ko zna da se tu nalazilo neolitsko naselje vinčanske kulture, iz perioda 4.400-3.200 g.p.n.e., ali slike žrtvenih figura koje su tu nađene obišle su svet. To je najveće i najbogatije neolitsko nalazište u opštini Aleksinac. Nažalost, nije naučno istraživano, ali se na njivama sa obe strane glavnog puta može naći neverovatna količina praistorijskih ostataka. Bukvalno na svakom koraku se nalazi na desetine fragmenata. Ja sam pronašao gomilu delova posuđa (zdele, amfore, drške), fragmente kultnih figura, vazu čiji se oblik ne prepoznaje više, ali je verovatno reč o životinji, kao i kamenu motiku i sekiru. Novi fragmenti se izoravaju svake godine. Prava je šteta što niko nije uložio u istraživanje ovog naselja, jer zauzima veliku površinu, a prema zastupljenosti ostataka može se zaključiti da je ono bilo mnogoljudno.



Na povratku kući svratio sam i u selo Aleksinački Bujmir. Istočno od sela, na uzdignutoj terasi iznad potoka,  na lokalitetu Čabura, početkom osamdesetih godina dvadesetog veka pronađeni su ostaci praistorijskog naselja, za koje se ne precizira iz kog perioda. Pored fragmenata grnčarije, nađena je i jedna bušena kamena sekira, kao i ostaci suhozida (niskog zida, tačnije nasipa kamenja ili zemlje). Ja nisam pronašao nikakve ostatke, osim eventualno dalekosežnog nagoveštaja nekog kamenog suhozida na vrhu najviše terase.