Datum 3
Posted by Miroslav ibn Vukadin al-Hum on Monday, May 2, 2011
Under: Sirius

Venera. Druga planeta od Sunca. Sa prečnikom od 12.104km, što je gotovo identično kao Zemlja, nije ni čudo što se zove sestrinskom planetom. Od Sunca je udaljena 0,7AJ, i oko njega se okrene za 225 dana. Oko ose se okrene za 243 dana, pa slično kao i u slučaju Merkura, dan na Veneri traje duže od njene godine. Poznata je od davnina. Vavilonci su već u 16.v.p.n.e. znali da su jutarnja i večernja zvezda jedno isto telo. Ali to nije bilo dovoljno za Grke, koji su je zvali Fosfor i Hesper. Čak su i Rimljani imali naziv za jutarnju zvezdu - Lucifer (što inače u prevodu znači svetlonoša). Naravno, ne treba objašnjavati zašto je zaživeo onaj dugi naziv umesto toga. Sloveni su je zvali Krasopani.
Veličina i gravitacija Venere su veoma slične Zemljinim. Ali tu prestaje svaka sličnost. Uletite u atmosferu Venere, i bićete sprženi, smrvljeni i uništeni kiselinom, pre nego što i dospete do površine. Pritisak na njenoj površini 92 puta je veći od normalnog pritiska na Zemlji, što je ekvivalentno pritisku na dubini od preko jednog kilometra u okeanima. Venera je obavijena gustim oblacima ugljen-dioksida i sumpor-dioksida. Oni stvaraju ekstreman oblik staklene bašte, pa je temperatura na bilo kojoj tački Venerine površine, kao i u pećnici, uvek konstantna, na 462 stepena. Bez obzira da li je u pitanju dan ili noć. U stvari, neke bitne razlike u svetlosti i nema. Danju je Sunce uvek nevidljivo iza oblaka, a noću se zarobljena Sunčeva svetlost sablasno širi pejzažom, pa je svetlost relativno jednolična. Vetrovi na površini su izuzetno spori, ali zbog 93 puta veće atmosferske mase nego kod nas, i najblaži povetarac bi vas smrskao kao stena. Sa druge strane, visoko u Venerinoj atmosferi besne jake oluje, sa vetrovima orkanskih jačina, a neretko i sa duplim tornadima, koji se okreću u suprotnim smerovima.
Govora o nekom životu na površini Venere i nema. Ali, njeni oblaci su druga priča. Teoretski, moguće je da na visini od 60-100km iznad Venerine površine, gde su uslovi blagi, sa atmosferskim pritiskom i temperaturom sličnim kao na Zemlji, uspevaju kolonije mikroorganizama koje se hrane Sunčevom svetlošću. Pogotovo kad se uzmu u obzir činjenice da su u gornjim slojevima otkrivene munje i grmljavine, kao i tragovi nekih jedinjenja koji na Zemlji mogu nastati samo kao organski ostaci. Na kraju, ultravioletne slike Venerinih oblaka pokazuju tamnije grupe oblaka, koje u stvari mogu predstavljati ove primitivne kolonije. Ali, to je otprilike vrhunac evolucije koji je trenutno moguć na Veneri - proste prokariotske ćelije, kakve su na Zemlji bile karakteristične pre 3 milijarde godina. Složićete se, bolje nego ništa. Uveren sam da primitivni oblici života postoje još negde u našem sistemu, a Venera je prva potencijalna stanica za to.
Obzervacija Venere je jedna od najlakših stvari kod amatera. Jarko bele boje je, od nas udaljena u proseku oko 2,5 svetlosna minuta. Posle Sunca i Meseca, to je najsjajnije nebesko telo ('99 identifikovano kao "neprijateljski satelit" od strane široke narodne mase, koja pre toga nikada nije imala potrebu da podigne pogled prema zvezdanom svodu i vidi nešto više od Srbije). Maksimalna magnituda joj je -4,6, ali s obzirom da je i ona, kao i Merkur, unutrašnja planeta od nas, potrebno je biti malkice strpljiv i čekati pogodan trenutak, kada nije previše blizu Sunca. Ali to nije problem, jer je na našim geografskim širinama vidljiva i do tri sata pre ili posle Sunca. Paradoksalno zdravom razumu, koji kaže da nebesko telo pruža veće uživanje sa većim uveličanjem, kod Venere je situacija upravo obrnuta. Naime, to je nebesko telo sa najvećim albedom (albedo je termin koji označava količinu svetlosti odbijene od površine). Drugim rečima, Venera odbija oko dve trećine Sunčeve svetlosti koja joj stiže, pa ćete najbolje uživati u njoj ako je gledate golim okom, jer će svako uveličanje, zbog velikog rasipanja svetlosti, omogućiti samo mutnije slike. Naravno, tu su i specijalni filteri za teleskope, koji blokiraju neke zrake sa Venere, pa olakšavaju gledanje, tako da ćete bez problema videti njene faze ili mene, ali to je druga priča. Za sada, ništa vas ne košta da golim okom uživate u rimskoj boginji lepote i ljubavi.
Veličina i gravitacija Venere su veoma slične Zemljinim. Ali tu prestaje svaka sličnost. Uletite u atmosferu Venere, i bićete sprženi, smrvljeni i uništeni kiselinom, pre nego što i dospete do površine. Pritisak na njenoj površini 92 puta je veći od normalnog pritiska na Zemlji, što je ekvivalentno pritisku na dubini od preko jednog kilometra u okeanima. Venera je obavijena gustim oblacima ugljen-dioksida i sumpor-dioksida. Oni stvaraju ekstreman oblik staklene bašte, pa je temperatura na bilo kojoj tački Venerine površine, kao i u pećnici, uvek konstantna, na 462 stepena. Bez obzira da li je u pitanju dan ili noć. U stvari, neke bitne razlike u svetlosti i nema. Danju je Sunce uvek nevidljivo iza oblaka, a noću se zarobljena Sunčeva svetlost sablasno širi pejzažom, pa je svetlost relativno jednolična. Vetrovi na površini su izuzetno spori, ali zbog 93 puta veće atmosferske mase nego kod nas, i najblaži povetarac bi vas smrskao kao stena. Sa druge strane, visoko u Venerinoj atmosferi besne jake oluje, sa vetrovima orkanskih jačina, a neretko i sa duplim tornadima, koji se okreću u suprotnim smerovima.
Govora o nekom životu na površini Venere i nema. Ali, njeni oblaci su druga priča. Teoretski, moguće je da na visini od 60-100km iznad Venerine površine, gde su uslovi blagi, sa atmosferskim pritiskom i temperaturom sličnim kao na Zemlji, uspevaju kolonije mikroorganizama koje se hrane Sunčevom svetlošću. Pogotovo kad se uzmu u obzir činjenice da su u gornjim slojevima otkrivene munje i grmljavine, kao i tragovi nekih jedinjenja koji na Zemlji mogu nastati samo kao organski ostaci. Na kraju, ultravioletne slike Venerinih oblaka pokazuju tamnije grupe oblaka, koje u stvari mogu predstavljati ove primitivne kolonije. Ali, to je otprilike vrhunac evolucije koji je trenutno moguć na Veneri - proste prokariotske ćelije, kakve su na Zemlji bile karakteristične pre 3 milijarde godina. Složićete se, bolje nego ništa. Uveren sam da primitivni oblici života postoje još negde u našem sistemu, a Venera je prva potencijalna stanica za to.
Obzervacija Venere je jedna od najlakših stvari kod amatera. Jarko bele boje je, od nas udaljena u proseku oko 2,5 svetlosna minuta. Posle Sunca i Meseca, to je najsjajnije nebesko telo ('99 identifikovano kao "neprijateljski satelit" od strane široke narodne mase, koja pre toga nikada nije imala potrebu da podigne pogled prema zvezdanom svodu i vidi nešto više od Srbije). Maksimalna magnituda joj je -4,6, ali s obzirom da je i ona, kao i Merkur, unutrašnja planeta od nas, potrebno je biti malkice strpljiv i čekati pogodan trenutak, kada nije previše blizu Sunca. Ali to nije problem, jer je na našim geografskim širinama vidljiva i do tri sata pre ili posle Sunca. Paradoksalno zdravom razumu, koji kaže da nebesko telo pruža veće uživanje sa većim uveličanjem, kod Venere je situacija upravo obrnuta. Naime, to je nebesko telo sa najvećim albedom (albedo je termin koji označava količinu svetlosti odbijene od površine). Drugim rečima, Venera odbija oko dve trećine Sunčeve svetlosti koja joj stiže, pa ćete najbolje uživati u njoj ako je gledate golim okom, jer će svako uveličanje, zbog velikog rasipanja svetlosti, omogućiti samo mutnije slike. Naravno, tu su i specijalni filteri za teleskope, koji blokiraju neke zrake sa Venere, pa olakšavaju gledanje, tako da ćete bez problema videti njene faze ili mene, ali to je druga priča. Za sada, ništa vas ne košta da golim okom uživate u rimskoj boginji lepote i ljubavi.
In : Sirius