Merkur. Najmanja planeta, i najbliža Suncu. Od njega je udaljen 0,4AJ (AJ - astronomska jedinica, udaljenost Zemlje od Sunca - 150 miliona km). Nazvan je po rimskom bogu Merkuru, zaštitniku glasnika, upoređujući Merkurovu brzinu sa brzinom glasonoša. Grci su je shodno tome zvali Hermes, koji je bio pandan rimskom Merkuru. U stvari, Grci su verovali da su to dva tela na nebu. Večernju zvezdu su zvali Hermes, a jutarnju Apolon. Inače, za Merkur se znalo najmanje od drugog milenijuma pre nove ere. Malo ko zna da su i stari Sloveni imali svoja imena za planete, nezavisne od latinskih ili helenskih. Merkur su zvali Dobropan.

Potrebno mu je 88 dana da se okrene oko Sunca. Međutim, zbog blizine Suncu i njegove jake gravitacije, Merkuru je potrebno čak 59 dana da se jednom okrene oko svoje ose. On je u rotaciono-orbitalnoj rezonanci 3:2 sa Suncem, pa jedan dan na Merkuru traje tačno 2 njegove godine. Prečnika je 4.879km, otprilike 3 puta manji od Zemlje. Tolika mu je i gravitacija (1/3 Zemljine), pa bi osoba teška 90kg na Zemlji, na Merkuru težila samo oko 30kg. Površina Merkura podseća na Mesečevu. On gotovo da nema atmosferu, pa su mu temperaturne razlike ekstremne. Danju je temperatura i do 430 stepeni, a noću pada i na -180.

Merkur, iako poznat od davnina, teško je vidljiv golim okom. Njegova magnituda jako varira, zbog toga što je to unutrašnja planeta, pa pokazuje faze, isto kao i Mesec. Njegova maksimalna magnituda je oko -1,9 (u retkim povoljnim astronomskim prilikama može dostići i -2,6). Ali, povrh svega, Merkur je tako blizu Suncu, da je obično zasenjen njegovim sjajem. Jedino ga je moguće posmatrati u zoru ili veče, na ovim geografskim širinama najviše oko sat i po pre izlaska ili po zalasku Sunca. U takvim uslovima, vidljiv je golim okom (oko razlikuje nebeska tela do šeste magnitude (u teoriji), i otprilike do treće magnitude u gradskim uslovima). Videćete ga golim okom, ali treba ga dobro razlikovati. Žućkaste je boje, od nas udaljen u proseku 5 svetlosnih minuta. Ipak, sa Merkurom trebate računati na ogromnu dozu strpljenja. Uslovi za njegovo nesmetano posmatranje su retki, najviše 6 puta godišnje, po tri prilikom izlaska i zalaska Sunca. Njegov sinodički period (period za koji on izmeni sve mene) iznosi 116 dana, tako da je to raspon između dva optimalna perioda za njegovo nesmetano posmatranje (ili polovina od toga, ako vam ne smeta da ustajete pre izlaska Sunca, jer se njegov položaj u odnosu na Sunce naizmenično menja na svaka dva meseca, kada biva ili ispred ili iza njega).