Rodimo se. A onda nas munjevitom brzinom okuju lanci društvenog, etničkog, nacionalnog i religijskog "porekla", u najgorem slučaju trajno brišući naše bogom dano prirodno, tj. biološko poreklo. I potom ceo život proživimo duboko spokojni kako smo mi hrišćani, muslimani, hinduisti, iz visokog staleža ili niskog, iz ove ili one nacije, pritom zaboravljajući kako smo svi u trenutku rođenja, kada smo bili goli i bespomoćni, u stvari isto - ljudska bića. Potpuno ista. Štaviše, postoje veće genetske razlike između dva člana iste krvne porodice, nego između dve osobe sa suprotnih krajeva sveta.

Pa još pojam "rase". Koliki rasista trebaš biti kako bi se zdušno "borio" protiv rasizma? Zar borba protiv rasizma ne sugeriše upravo ono protiv čega se bori - rasnu podelu? Šta je sa ljudima koji uopšte ne shvataju pojam rase? Da li su oni rasisti ili nihilisti? Ili je i to još jedan od okova koje društvo baca na nas?

Vreme je Božića. Kraj jedne godine i početak druge. Kraj jednog lista i početak drugog. Svake godine sebi obećam kako ću naredne početi da se oslobađam jednog po jednog okova, jer duboko u sebi prosto osećam da mi je to neophodno kako bih napredovao. Ali je to izuzetno mukotrpan zadatak. Ipak, mislim da je krajnje vreme da priznam sebi da imam dovoljno razloga i mogućnosti da to uradim, bez obzira šta bilo ko misli o tome. To je i ono što želim sebi i svima nama u novim godinama - manje okova a više svesnosti i kreativnosti.